Moram priznati da ne razumijem zbog čega su svi ti ljudi u mojoj glavi ali s njima je uvijek zabavno. Ne smetaju mi u mom ljubavnom životu ni u poslu. S njima navečer jedem, pogledam film a vodim ih i na nedjeljnu misu. Sjede sa mnom u prvom redu; u desnim klupama, pored kolica onog spljoštonosog s moržeovskim zubima. I onda skupa plješćemo. Kad oni viču, vičem i ja pa me onda don Pavle pozdravi s oltara i onda plješću još neki ljudi. Poslije idemo na ručak. Meni uvijek daju prvome.